Čeka se vjetar u Splitu, na trećem danu ACI Match Race 2008 natjecanja, na kojem nastupa čak 3 hrvatska tima. Tomislav Bašić, Dario Kliba i Frane Barbieri na kormilu su dobro poznatih JOD-ova 35.

Nakon dva dana natjecanja, Dario ima 5 bodova, Tome 4.5 i Frane 2. Teoretski Dario i Tome imaju šanse za polufinale, ako bi danas pobijedili u svim dvobojima. Držimo fige!

Pohvala organizatoru na Mini ACI Cupu koji bi se trebao danas održati za Optimiste, te prilici da četvero najboljih klinaca osjeti atmosferu i uzbuđenje dvobojskoj jedrenja na brodovima u polufinalu u subotu! Zamislite da imate 12 godina, jedrenje vam je glavni san i pruži vam se prilika jedriti sa npr. Sebastiénom Colom na jedrilici u žaru dvobojskog jedrenja. Djeca će sigurno uživati!

Više detalja možete naći na web stranici: http://www.aci-matchrace.com

E sad malo općenito o dvobojskom jedrenju kod nas. I Tome i Dario su postizali zapažene rezultate na raznim svjetskim natjecanjima, Tomislav Bašić je krajem 90-tih bio u samom vrhu svjetskog dvobojskog jedrenja, čak je bio na 7. mjestu svjetske ljestvice 2000. godine, a Dario je zabilježio odlične rezultate zadnjih nekoliko godina na regatama. Danas se nažalost u Hrvatskoj organizira jedino ACI Match race natjecanje, dok više ne postoji čak niti državno prvenstvo u dvobojskom jedrenju!!! Zar to nije sramota?

Dvobojsko jedrenje je značajno drugačije od flotnog jedrenja, prvenstveno zbog velike dinamičnosti, koncentracije i puno atraktivnih manevara. Potrebno je izuzetno puno fizičke snage na jakom vjetru, a još više koncentracije i nježnosti na laganom da bi uopće mogli razmišljati o nastupu na nekoj regati. Dobro poznavanje regatnih pravila i brzo taktičko razmišljanje tek će vas staviti u položaj da možete  zapravo jedriti ravnopravno sa drugim natjecateljima, a puno mašte i trikova potrebno je za pobjedu.

Da li je problem u nespremnosti hrvatskih timova za dvobojsko jedrenje ili je pak problem u prevelikim egoima koji ne priznaju autoritet sudaca ili u nespremnosti sudaca za autoritativno suđenje (sjećate se državnog prvenstva 2005.)?

Uglavnom, za dvobojsko jedrenje je potrebno puno znanja i rada, jer bez treninga i puno dana na moru nećete sigurno uspjeti ništa značajnije napraviti. S druge strane, potrebna je podrška sponzora, tj. financijska sredstva da bi se moglo putovati na natjecanja po svijetu kako bi stekli iskustvo i penjali se na svjetskoj ljestvici, te dobili mogućnost nastupa na regatama višeg nivoa gdje su i nagrade primamljivije, te mogu pokriti troškove putovanja. Dakle, prilično začarani krug ako nemate jakog sponzora iza sebe. A nitko se u Hrvatskoj ne želi primiti organizacije bar državnog prvenstva, ako već se već ne može napraviti neko redovno liga ili kup natjecanje.

Da li ste se nekad pitali, zašto toliko dobrih kormilara u dvobojskom jedrenju dolazi iz Australije i Novog Zelanda? Npr. u Australiji postoji aktivna match race liga za djecu koja prerastu Optimista i imaju uz mogući izbor Lasera ili 420, opciju DVOBOJSKOG JEDRENJA u malim open krstašima. Koliko bi tek Hrvatska dala novih talenata u dvobojskom jedrenju kad bi netko uložio malo truda oko mladih? Zapravo nevjerojatno je što su Tome i Dario postigli na svjetskom nivou.

Za kraj, u biti dvije najave, jedna je intervju sa Tomom i Dariom vezano uz dvobojsko jedrenje i planove u budućnosti za njihove timove, koji ćete uskoro moći pročitati, a druga je Match Race liga 2009. o kojoj uskoro više detalja!